Nakon...Pa,poprilično vremena
Poslije toga sam se samo zatvorila u sobu i razmišljala. Mislila sam da se ovo sve moralo dogoditi s razlogom. Što sigurno i je tako... Michelle me kopkala... Odnosno Vivian. Ne znam zašto,nakon što sam je malo bolje upoznala,nije mi nimalo više podsjećala na Michelle. Bila je tako hladna,nije bilo ničeg lijepog na njoj. Nije imala one slatke rupice na licu dok se smijala. Možda i zato što se više nije smijala.
Kralj Ved kao da je bio zaluđen s njom,a ona ni ga nije baš primjećivala,kretala se kao neka lutkica i bezvoljno mu uzvraćla poljupce...
Usprkos tome,dosta sam vremena provodila s njim. Znali smo satima razgovarati,o svemu,o vladanju,i o naravno,Vivian. Nije mi dopuštao da išta ružno kažem o njoj... A imala sam grozan predosjećaj u vezi s njom. Kada bi došli na tu temu odmah bi u roku 5 minuta završila u svojoj sobi Leom ljuta i na njega i na Vivian.
Lea je pak cijelo ovo vrijeme patila za vrtlarem Andrewom. Znala je da ne bi bilo primjereno da je u vezi s njim jer je ipak princeza... Ali mislim da se uistinu zaljubila. Andrew to nije znao. Nije imao pojma,jednostavno je mislio da Leu jako zanima cvijeće i vrtlarstvo jer je dosta vremena provodila s njim u vrtu.
Svakim danom joj je bilo sve teže i teže,nije mu mogla ostati samo prijateljica. A stalno su bili zajedno,išli u duge šetnje... Ali ništa od toga. Jednostavno je on valjda presrameljiv,ili jednostavno misli da nema šanse kod princeze.
Ja sam osim s kraljem,sprijateljila i s Jasonom kojeg sam također često viđala...
I mislim da mi se sviđa... Ustvari,još ništa nije bilo s njim,ali mislim da bi moglo (s njegove strane sto posto).. Ali tu je Zack na kojeg jednostavno ne mogu samo tako zaboraviti... On je jednostavno tako dobar,ne znam što bih drugo rekla. Ali nisam zaljubljena u njega,jednostavno ga volim i jako mi nedostaje...
Evo,ovo bi bio samo kratak uvid u ono što mi se događalo u ovo vrijeme nepisanja,a pojedinosti još slijede...
29.09.2006. | 18:46 | 10 K | P | # | ^
Michelle-my bell
Prvo sam bila malo razočarana i istog trenutka suze su mi potekle niz već dobro zacrvenjene natečne obraze...Zatim sam začula kucanje na vratima. Brzo sam Jasonu rekla neka se sakrije ispod kreveta da ga nitko ne vidi. U sobu je ušetala Lea i istog trenutka se bacila na krevet.
"Ja sam u depresiji." rekla je nakon što je dograbila jedan od mnogobrojnih jastučića s mog kreveta i čvrsto ga obgrlila. Lea i ja smo se kroz ovih mjesec dana dosta zbližile, bila mi je savršena zamjena za moju Michelle.... Bile su i dosta slične ovako po karakteru,ali opet nije sve to isto.Uglavnom,nisam htjela da mi Lea počne pričati o svom ljubavnom životu kad je Jason ispod kreveta stoga sam je nekako pokušavala odvratiti...
"Joj,e,Lea,baš sam se spremala okupati,možemo o tome poslije toga??"-pogledala me kao da joj nije po volji ali je odgovorila:"Ajde,kupaj se,ja te tu čekam..."-nisam znala što ću,Jason nije cijelo vrijeme mogao ležati pod krevetom...
"E,Lea,daj odi sa mnom do tvoje sobe da si izaberem neku haljinu za večeras...Ajde,molim te,želim biti lijepa..."-s tim sam trebala prvo trebala probati jer je Lea odmah entuzijastički poletjela prema svom ormaru.Ja sam malo zastala da Jasona otjeram a on je pomalo budalasto rekao kako su blesavi naši ženski razgovori...I nestao,a ja sam pošla za Leom.Izabrala sam na kraju reda radi neku lijepu haljinu (makar su sve Leine bile lijepe) i otišla natrag u sobu...
Uskoro je stiglo i vrijeme večere. Spustila sam se i imala sam što vidjeti; pored kraljevog stolca sjedila je ni manje ni više nego... Michelle!!!!!!! Nisam mogla vjerovati!!!
Došla sam (dotrčala !) do stola i nje i odmah je pohlepno ščapila,ipak mi je najbolja prijateljica.
Nije mi uzvratila zagrljaj a kralj me pogledao kao da sam poludjela.
"Ma ok je,poznamo se mi!!"-rekla sam uzbuđeno.
"Michelle,ne mogu vjerovati da si i ti tu! Pa što se dogodilo?!"-Michelle me samo blijedo pogledala.
"Ovo nije Michelle i Anna,molim te,daj se smiri...Očito ti se nešto pobrkalo...Ovo je Vivian,moja zaručnica"-Michelle,iako to nije bila ona,ali je bila ista kao i ona plaho mi je pružila ruku. Prihvatila sam je i nasmiješila joj se.
"Jesi sigurna da se ne zoveš Michelle?"-nisam mogla odoljeti kušnji pa sam pitala iako me kralj na to već pomalo čudno gledao. Iskreno,bilo mi je totalno bezveze što mu je ona zaručnica. Bilo mi je bezveze jer ću je svaki dan morati gledati a srce će mi plakati za Michelle....Mojom najboljom prijateljicom...
Evo njezina slika i pjesma posvećena samo njoj:
Michelle, ma belle.
These are words that go together well,
My Michelle.
Michelle, ma belle.
Sont des mots qui vont tres bien ensemble,
Tres bien ensemble.
I love you, I love you, I love you.
That's all I want to say.
Until I find a way
I will say the only words I know that
You'll understand.
Michelle, ma belle.
Sont des mots qui vont tres bien ensemble,
Tres bien ensemble.
I need to, I need to, I need to.
I need to make you see,
Oh, what you mean to me.
Until I do I'm hoping you will
Know what I mean.
I love you.
I want you, I want you, I want you.
I think you know by now
I'll get to you somehow.
Until I do I'm telling you so
You'll understand.
Michelle, ma belle.
Sont des mots qui vont tres bien ensemble,
Trčs bien ensemble.
I will say the only words I know that
You'll understand, my Michelle.
15.09.2006. | 23:20 | 22 K | P | # | ^
Opet doma??
Probudila sam se...Nazvala me Michelle,moja najbolja prijateljica...
"Da,naravno,idemo na kavu,samo da se obučem..."-odgovorila sam joj i pomislila kako joj moram toliko toga ispričati što sam sve sanjala...O nekoj čudnoj Zemlji i svemu tome...Ali sada je kraj,pomislila sam...
Ovaj svijet je puno lijepši od onog u snovima.Osim škole,hvala bogu da je danas... Pogledala sam na kalendar no nikako nisam mogla razabrati slova...
"Anna,koje pecivo hoćeš da ti kupim za doručak??"-čula sam iz sobe vikanje svog tate.
"Koji je danas dan?"- rekla sam dižući se iz kreveta.
"Pa subota...Anna,jel tebi dobro?"
"Da,da,sve ok...Smušeno sam hodala po stanu spremajući se za kavu s Michelle...No stalno mi je nešto nedostajalo: "Pa gdje su mi dovraga čarape?? Ne mogu ih naći....Tata,trebam si nakupovati još čarapa,ne mogu naći nijedan par,morat ću u japankama!!!"-rekla sam dok sam nafiksanim kretnjama ispuštala starke iz ruku.
Na kraju sam samo nazula japanke,obukla traperice i kratku majcu te izletjela iz stana.
Još sam vidjela tatu na balkonu kada sam izašla iz zgrade i veselo mu mahnula...
Nakon par minuta hoda stigla sam i do Michelline zgrade te sam je tamo pričekala. Stotine ljudi je izašlo prije nje,ona uvijek kasni...Pomislila sam. Zatim se neka silueta počela približavati; potrčala sam joj u zagrljaj,nasmiješenog lica ispružila mi je ruke te smo se tako čvrsto zagrlile da sam u tom trenutku pomislila da je više nikad neću pustiti...Kada sam se napokon odvojila od nje ispred sebe samo vidjela JASONA!!!!!
"Molim? Što se ovdje događa,gdje sam ??!!"-histerično sam upitala i ogledala se oko sebe...Bila je to moja kraljevska soba a ja sam ležala u krevetu na kojem je do mene sjedio Jason.
"Daj,smiri se,izgleda da si nešto sanjala...Ja sam se pojavio tu i sjeo na krevet jer te nisam htio odmah probuditi kad si me odjednom zgrabila..."-počela sam plakati. Od muke. Od svega. Toliko mi fali normalan život...Toliko me stišće ta pomisao da se više neću moći vratiti..Jason me zagrlio i rekao da će sve biti u redu,u što čisto sumnjam ali nema veze. Dobro mi je u tom trenutku došao prijatelj....
Sve se činilo tako stvarnim...Ustala sam iz kreveta i prišla ogromnom toaletnom stoliću s ogledalom.
Na ogledalu je bila Michellina i moja slika,jedino što mi je ostalo iz mog stvarnog svijeta...
15.09.2006. | 18:05 | 13 K | P | # | ^
Iščekivanje,sastanak i... Skoro poljubac 
Nakon što me draga Lea uputila u sve razloge zašto bih nekoga trebala (ne)voljeti,dani su mi prolazili sporo a ja sam samo čekala da mi se javi netko iz organizacije. Provodila sam vrijeme u šetnjama s Leom i s kraljem kao i s ostalim podanicima. Moj čežnja za domom bila je sve veća i veća... Falili su mi moji subotnji izlasci i sve što s tim nosi moj grad.
Nakon što sam već izludjela,konačno mi se u snu javio Jason,to je bio znak da je vrijeme da se nađemo.
Čim sam se probudila pošla sam putem koji mi se prikazao u snu. Nije to bilo neko komplicirano mjesto,štoviše,bio je to jedan najobičniji restorančić u koji vrlo vjerojatno nitko nije zalazio. Pojavila sam se tamo i vidjela sam mnoštvo ljudi kojima se dogodilo što i meni. Sastanak se odvijao u vrtu ograđenom sa svih strana iza kafića. Atmosfera je djelovala pomalo romantično; sve je bilo ukrašeno s ružama penjačicama koje su svojim prekrasnim cvatovima odisale božanstvenim mirisima. Sjela sam na neku klupu a do mene se smjestilo još par ljudi. Sastanak je započela Kaya,voditeljica i osnivačica organizacije. Mislim da nije bila starija od 30 godina što mi je bilo vrlo čudno s obzirom na to da se ovo događa nesumnjivo više od samo tridesetak godina godina. Nakon što se predstaivla održala je poprilično dug govor o našoj situaciji i svi su se složili da bi zaista trebali nešto učiniti da pomognemo da nam identiteti ostanu tajni.
Tu sam naravno,ključna veza bila ja,a sudeći po tuđim reakcijama,ja sam bila valjda jedina kojoj je raditi špijunski posao za organizaciju bilo pomalo neugodno. Tim više što sam se zbližila s Leom koja je kraljeva sestra. Da vam budem iskrena,ja sam se nadala da ću ovdje pronaći način da se vratim doma a ne postati neka špijunka.
Ali nisam imala izbora. Jer tko bi zaboga mene nešto pitao... Nakon svega toga,Jason mi je rekao da će mi on davati točnije upute.
"Znaš,ovo što sam tvoj odgovor trebala čekati mjesec dana bilo je pomalo bezobrazno od tebe..."-rekla sam mu kada su se svi razišli. Sjedili smo na nekoj klupici smještenu u tom čarobnom vrtu.
"Ma znam ja da sam ti falio ali..."-tu se nasmijao,a ja sam ga samo prijateljski lupila po ruci.
"Ma nije to...Nego jednostavno ne znaš kako je svaki se dan buditi u iščekivanju. Izludjela sam!"-malo se nasmijao i rekao: "Pa stvar i je u neizvjesnosti...Ma ne,gle,nisam ti se mogao javiti,ti ne znaš kakva tu ludnica vlada,to sve nije normalno."
"Ah,recimo da te shvaćam. Ali da ti se to više nije ponovilo!"-tijekom cijelog razgovora nisam niti shvatila kako sam mu dospjela ovako blizu. Bio je udaljen svega par centimetra od mene u trenutku šutnje.Nisam više mogla podnjeti tu napetost...
Digla sam se s klupe.
"Joj,gle,stvarno bih trebala krenuti,Lea me čeka,ne bi bilo u redu da se brine..." rekla sam nabrzinu.
Samo me odmjerio od glave do pete i rekao:"Da,ok,samo idi...Vidimo se još..."
Otišla sam zadihana kao da sam pretrčala 4 kruga oko stadiona... Osjećala sam privlačnost prema njemu ali sam ipak svjesna da još uvijek imam dečka. Dečka kojeg voli i koji mene voli...Da,u to sam bila sigurna. Ali mi je on bio toliko sladak... Vratila sam se tako uzburkana na večeru na kojoj nisam izustila ni slova,samo sam se požurila u krevet i nadala se da ću barem u snovima vidjeti Jasona. Bože,kako sam jadna....
13.09.2006. | 17:55 | 4 K | P | # | ^
Oni koji valjaju,i oni koji ne... 
U tom trenutku sam malo promislila.. Imao je pravo,zaista nemam drugog izbora,jedino mi oni mogu pomoći ako se želim vratiti u stvarni svijet.Nije bilo ništa da ja imam protiv ovog svijeta,ali cijeli moj život bio je tamo smješten...Tamo imam dečka,obitelj,prijatelje...Nisam ih mogla samo tako napustiti...
«U redu,učinit ću to što me tražite»-rekla sam nakon par trenutaka razmišljanja.
«To se traži...Još ću te obavjestiti,najvjerojatnije kroz san o mjestu našeg stožera,jer,kao štao sam već rekao,nitko ne smije saznati za nas...»
«Samo da ne bude noćna mora...».rekla sam kroz smijeh. U to se Jason okrenuo i vidjevši da netko dolazi,samo se na brzinu pozdravio i krenuo svojim putem.
Uputila sam se u spavaću sobu gdje sam nedugo nakon što sam legla u krevet slatko zaspala.
Probudila sam se u nekom čudnom znoju,no što me najviše čudilo,nisam sanjala ništa što bi mi moglo odati mjesto stožera. Ipak,morala sam se spremiti za doručak jer sam vidjela Leu na vratima već odavno spremnu.
Sišla sam u blagavaonicu i sjela za stol.Svi su me tako čudno gledali...
«I,kako si provela svoju prvu noć ovdje?»-pitao me kralj vikavši mi s drugog kraja stola.
«Pa...»-rekla sam poprilično glasno: «ovdje je drugačija klima tako da sam malo kasnije zaspala,ali stvarno vam hvala na prekrasnim spavaonicama...»
«Pa kod nas ti je to normalno,svi imamo takve sobe...A kod vas,zar vi tamo nemate?»-tu sam ostala malo zbunjena jer sam se sjetila da mi je Jason rekao da moram opovrći svoju priču.
«Ovaj,pa,zapravo,sve se više bojim da sam ja zaista,kako kaže njegovo visočanstvo,izgubila pamćenje...A ono za drugo svijet me najvjerojatnije tresla groznica,nisam ni sama znala što pričam...»-rekla sam nasilu se smiješeći.
«Dobro,ipak smo mi kraljevska obitelj,nama je dužnost pomagati nemoćnima...Mogla bi ti ovdje i ostati....Zar ne,Ved?»-pogledala je kralja upitnim pogledom.Izgledalo je kao da ga uvijek nanešto nagovara stoga je samo kimnuo glavom uz osmijeh.Lea se zadovoljno nasmiješila i pitala me želim li s njom prošetati vrtom.Složila sam se s tom idejom tako da smo već u drugih pola sata bile u dugoj šetnji nepreglednim daljinama kraljevskog vrta.Započela sam razgovor: « I...Kako je to biti kraljeva sestra,mislim,sigurno je teško nositi sav taj teret...»
«Ma i nije tako strašno,istina,moram se o svemu s njim savjetovati,ali...Bolje to nego da sam obična pučanka. Iako ovdje ljudi,barem koliko se mi trudimo ,žive lijepim životom....»potvrdno je kimala glavom a nakon nekog vremena je uzdahnula: «I prelijepim....»-u to se pojavila djevojka srednje visine visokog čela i rumenih obraza.... Veselo nam se nasmiješila što joj je otkrivalo duge bijele zube: «Ej,baš je lijep dan za šetnju,nije li??»
«Da,bio je lijep dan...»-prozborila je Lea sebi u bradu,ali dovoljno glasno da ju je čovjek koji je stajao metar od nje mogao čuti.Djevojka je stajala 2 metra dalje...
«Ja sam Ramona»-rekla mi je djevojka pružeći mi ruku.Kada sam krenula prema njoj samo je nešto izustila da se žuri te mi je samo nabrzinu stisnula ruku i potrčala u smjeru dvorca.
Zatim je Lea počela svoju priču: «Vidiš,ovdje se ljudi dijele na ljude koji valjaju,i one koje ne valjaju.»-zatim se okrenula da provjeri ima li koga u blizini te rekla: «Ona ne valja....»
28.08.2006. | 20:29 | 30 K | P | # | ^
Prava istina... Ima li smisla??
Prišla sam joj a ona je pokrila to što je pisala.
"Oprosti,mi se još nismo upoznale,ja sam Anna,drago mi je."-ispružila sam ruku.Djevojka je zamišljeno namrštila čelo,kao da se pokušava sjetiti jesmo li se već negdje srele.Zatim je i ona meni ispružila ruku i rekla: "Ja sam Lea,drago mi je.Kraljeva sestra inače...Čekaj,i si ona koja tvrdi..."-tu sam je prekinula: "Da,ja sam ta...I vjeruj mi,to nije samo plod moje mašte,iako bih to zaista voljela."
Kiselo se nasmiješila i s tim smješkom je sjela na klupicu pored velikog vodoskoka.Sjela sam do nje,izgledalo mi je kao da je u nečemu prekidam pa sam pristojno zapitala :"Što to pišeš u tu bilježnicu?"-pogledala me svojim toplim smeđim očima kojima iz kojih je jednostavno žarila jaka osobnost.Pomislila sam da bih se mogla s njom dobro slagati iako se činila kao dosta teška osoba.
"Tu pišem...Ah,svoje pjesme ako se mogu tako nazvati..."-nasmijala sam joj se i pitala mogu li pogledati na što je ona samo odgovorila da nisu dovoljno dobre da ih pokazuje,možda jednog dana.Samo sam slegnula ramenima. Čula sam još kako ju je netko dozvao iz daljine te mi je rekla da mora ići i da se nada da ćemo se uskoro opet sresti.
Gledala sam u vodoskok pomno promatrajuću svako uzdignuće vode.Dijelovalo je tako uspavljujuće... Zatim sam vidjela nekog u daljini.Silueta se pretvorila u mladića,otprilike mojih godina.
Prišao mi je. Ispružio je ruku i rekao:"Zdravo! Ja sam Jason,dobro došla u Sandalbock."-rukovali smo se dok sam ga ja cijlo vrijeme promatrala sa zanimanjem.
"Drago mi je,ja sam Anna..."-zbunjeno sam rekla.
"Sigurno se pitaš što ti ovdje zapravo radiš,kako si stigla,i kako ja znam za sve što ti se dogodilo."
Iznenađeno sam kimnula glavom čekajući da mi odgovori na sva ta pitanja koja su mi polako počela opsjedati mozak.
"Pa,Anna,stvar je ovakva.... I ja sam prošao isto ovo što i ti prolaziš.Prava istina je da si u "stvarnom" svijetu zapravo mrtva."-bila sam šokirana kada mi je to rekao,nisam mu mogla ništa odgovoriti,samo sam se zagrcnula i zanesenim glasom mu rekla;"Da,nastavi..."
"Tvoja smrt nije bila tvoja prava sudbina pa si dobila još jednu priliku da ispuniš ono za što si rođena. Nisi jedina kojoj se ovo dogodilo,poslali smo ti signale u snu,trebali smo se ovdje naći."
"Čekaj,i tebi se dogodila ista stvar? Pa kako si se onda izvukao i sve to? Kako ti sve ovo znaš?"
"Čekaj,nismo još stigli do tog dijela. Zemlja Sandalbock nije mjesto u pravom svijetu,tu se dolazi do sukoba svijetova,kao što vidiš,ovdje je potpuno različito od onoga što je u tvom bivšem domu. Mi kojima se to dogodilo smo u tajnoj organizaciji i moramo to držati što dalje od kralja i kraljevske obitelji.Oni to nikako ne smiju saznati."-tu sam postala malo sumnjičava:"A kako ste onda dopustili da ja ovdje ostanem? Mislim,ako oni to ne smiju saznati,što da im sada kažem??"
"Čekaj malo,strpi se,stvarno si puna pitanja,doći ćemo i do tog dijela. Da nastavimo, pošto nas sve više pristiže iz drugog svijeta,trebamo doći do informacija kojima raspolaže kralj."-sada mi je sve postalo kristalno jasno:"A tu smo dakle...Vi želite da vam budem špijun?? E,pa onda zaboravite jer ja..."-tu me prekinuo:"Oprosti,tako je,da,to želimo,a ti nemaš izbora.Ti si s nama,i tebi se to dogodilo zato ti je najbolje da surađuješ."
27.08.2006. | 22:04 | 11 K | P | # | ^
Dolazak u kraljevsku palaču
I tako su me vodili u posjetu kralju,nisam imala pojma što se točno zbiva oko mene,nisam još uvijek vjerovala da je ovo stvarnost.Razne misli su mi se motale po glavi,toliko pitanja koje sam mogla postaviti.
Nakon popriličnog puta u kočiji koju su vukli najveći konji koje sam u životu vidjela,izašli smo pred palaču.
Izgledala je kao neka iz bajki,kao one koje možete vidjeti u Disneylandu...Sve je bilo ukrašeno raznim crtežim,rezbarijama,a nije bilo stakla bez traga vitraja...Nisam se mogla nadiviti ljepoti,zapravo,nisam se niti stigla nadiviti toj svoj ljepoti jer su me nekakvi patuljci svom snagom naguravali da bih što prije ušla u palaču. Bila sam potpuno zbunjena,radila sam sve što su i oni.
Pojavili smo se u ogromnoj,gotovo praznoj dvorani. Tamo smo se zaustavili i pričekali da kraljevi sluge dođu po nas. Došao je i taj trenutak,trenutak kada sam morala stati pred kralja.
Ušla sam u njegove odaje i naklonila se.
Očekivala sam nekog starog sjedonju,a ispred mene je stajao mladić,mislim da mu nije bilo više od 22 godine.
«Vaše visočanstvo,zvali ste me»-prozborila sam uz dubok naklon.Malo me čudno pogledao i rekao: «Da,zvao sam vas jer sam čuo da ste izgubili pamćenje i da tvrdite da niste odavde»-nije mi ništa bilo jasno jer to uopće nisu bile moje riječi.
«Vaša visosti,bojim se da je došlo do zabune,ja nisam izgubila pamćenje.Savršeno se dobro sjećam svega što se dogodilo prije nego što sam se ovdje probudila.»
«Pa dobro,što se točno dogodilo,ispričajte mi molim vas,pobudili ste mi zanimanje» -ja cijelo ovo vrijeme nisam mogla vjerovati da je mladić koji stoji ispred mene kralj.Smeteno sam odgovorila: «Pa,znate,ja ne znam što se točno sa mnom dogodilo,i da vam ispričam,ne biste mi vjerovali jer je sve ovo prečudno,nije baš normalno...»
«Vjerujte,ništa me više ne može iznenaditi,svašta sam proživio,samo nastavite.»
«Pa»-nastavila sam pričati: «ne znam kako da vam to kažem,ali mislim da sam došla iz nekog drugog svijeta...» -po glavi su mi se počele motati misli o svemu tome i kako zvuči.Kralj se malo podsmijehnuo i zatim me pitao jesam li sigurna da zaista nisam izgubila pamćenje...
Moram priznati da ni sama u to nisam bila sigurna,ali ne znam zašto mi je onda toliko falio tata,ako ga nemam,ili prijatelji,koji isto tako ne postoje.
Zatim sam mu ispričala sve svoje poslijednje trenutke koje sam proživjela u «drugom» svijetu.Nije znao kako bi se postavio na to.Rekao je da će mi možda pomoći Chrynson,jedna mudra žena koja ima iskustva s nadnaravnim stvarima.. Potvrdno sam kimnula glavom te se naklonila i napustila odaje. Kraljevi sluge su mi rekli da su mi spremili posebnu sobu ovdje u dvorcu. Baš preko puta kraljeve sestre. Još je nisam upoznala,ali nisam imala uopće volje,jedina želja bila mi je vratiti se u moj svijet. Jedino što me sada mučilo bilo je pitanje koji je od ta dva svijeta stvarnost. Smijestila sam se u sobu koja je bila velika kao cijeli moj stan u drugom svijetu. Ormari su bili puni odjeće po mojoj mjeri,sve je bilo savršeno. Nije prošao ni trenutak da se nisam pitala zašto sam ovdje.
Legla sam na krevet i razmišljala...O svemu što mi se dogodilo... Zatim sam usnula čudan san.
Bila je to neka žena u daljini,govorila mi je : «Ti si ta.... Zemlja te treba....Prepusti se....Zaboravi...»
Zatim ju je neka sila povukla tolikom snagom da je samo nestala. U to sam se probudila. Bila je noć,noć prepuna zvijezda.. Izašla sam na terasu,još uvijek razmišljajući o značenju sna...Nisam mogla ne primjetiti kako je čarobno izgledao vrt stoga sam malo izašla da sredim misli.
Naletjela sam na neku djevojku koja je sjedila ispred fontane pišući nešto po papiru...
25.08.2006. | 18:45 | 7 K | P | # | ^
Prekretnica u mom životu
Bilo je jutro,kao i svako drugo u mom životu.Ništa se nije promijenilo.Vidjela sam sunce kako se lagano uzdiže iza horizonta. Znala sam da se trebam što prije spremiti za školu ali ovo jutro mi se nije ustajalo. Bilo je nekako posebno,nikada mi se nije bilo tako teško dići iz kreveta.Ipak,budilica je bila uporna i nisam je se mogla riješiti.
Ustala sam se i spremila za školu. Kao teški ranoranioc,znala sam da imam dosta vremena za lagani hod.Tako da sam stavila mp3 u uši i slušala neku uspavljujuću melodiju. Bilo je to najobičnije jutro,napominjem,kao i svako drugo u mom životu. Kapci su mi se lagano sklapali,ali znala sam da se moram dovući do škole.Sunce je postajalo sve jače,a ja sam bila sve umornija... Baš sam prelazila preko ceste kad sam ugledala nešto ogromno ispred mene. Pala sam na pod...
***********
Probudila sam se. Nisam bila u svom krevetu,sve je bilo potpuno čudno. Oko mene nisu stajali moji prijatelji.Bila sam okružena neobičnim ljudima,koji kao da su iz neke strane zemlje,možda kontinenta.Nešto su se dogovarali oko mene dok nisam progovorila:»Gdje sam?Što mi se dogodilo,tko ste vi?»-rekla sam krajnje umornim glasom na što su svi utihnuli.
Jedan čovjek je krenuo prema krevetu u kojem sam ležala: «Ti si u zemlji Sandalbock,ne znamo odakle si ti ni što te ovdje donjelo.Našli smo te pored napuštene kuće malo dalje od centra.»-ništa mi nije bilo jasno,nisam nikada čula za takvu zemlju,nisam znala ništa.Znala sam samo da sam ovdje iz nekog razloga.Gledali su me kao neko božanstvo jer sam bila nešto posve novo za njih.
Bila sam obučena kao i na putu u školu,ali nisam znala gdje sam i što me ovdje dovelo.
Uskoro su se oko mene stvorile vilenjakinje,kao one iz filmova,nisam mogla vjerovati da je stvarnost.Bile su preksrasne,čovjek ih jednostavno nije mogao prestati gledati;imale su prekrasne crte lica s izraženim jagodicama i blagim rumenilom,opet,tako blijede i svijetlokose.Duga plava kosa padala im je preko ramena...
Tada sam shvatila da ne sanjam.Počele su se oko nečega dogovarati.
«Ne,molim vas,nemojte me nikamo voditi»-rekla sam kada sam iz njihovog razgovora načula da me moraju odvesti kralju.Pogledale su me s čudnim izrazom lica.
«Ti nas razumiješ? Razmiješ viljenjački jezik?»-potvrdno sam kimnula glavom sama se sebi čudeći zbog novootkrivene moći.Razgovarajući s njima,jezik im se nije činio puno drugačijim od materinskog. Morala sam posjetiti kralja,to mi je čudno zvučalo,kao da se nešto sprema.
Samo sam se htjela vratiti doma jer mi je sve ovo postajalo previše čudno.Imala sam osjećaj kao da sanjam neki ludi san iz kojeg se ne mogu probuditi.
Čak sam počela sumnjati i na žitarice koje sam pojela za doručak,da nije bilo nešto čudno u njima...Ipak,radnja se odvijala prebrzo i nisam mogla uskladiti svoj ritam razmišljanja sa svim tim.
Nisam se ni snašla,a već sam bila obučena u tu smiješnu odjeću sličnu beduinskoj.Jedino moje bile su dobre stare žute starke; da mi daju trunčicu stvarnosti u ovaj svijet koji će,čini se,preuzeti moj život.
Update: Ako netko želi u priču neka samo ostavi opis...Možete biti iz magične zemlje,a i ove stvarne...To je sve na vama,samo ostavite opis...
24.08.2006. | 15:11 | 6 K | P | # | ^
